Odlazeći „91. iz Vojvodine, pisac je ostavio za sobom jednu domovinu u kojoj više ništa nije bilo sigurno, u kojoj je svaki šum vjetra u prozorima izazivao strah.
Podnaslov Teško je razlučiti, otisnete li se u avanturu putovanja, gdje ono počinje, a gdje je svršetak. Putovanja nisu uvijek ona koja nas vode u avanturu odabranog. Često na tom putu postoje i odrednice koje nas mimo naše volje odvedu u posve neželjenu smjeru.
Je li se Sándor Majoros „91. kada je krenuo iz rodne Vojvodine otisnuo na putovanje koje je dugo u mislima pripremao, ili je ono bilo plod trenutačne odluke, kada je s tri stotine njemačkih maraka u džepu i električarskim alatom u torbi prešao granicu između rata i mira. Ostavio je za sobom jednu domovinu u kojoj više ništa nije bilo sigurno, u kojoj je svaki šum vjetra u prozorima izazivao strah – koga li će sljedećeg odvesti?
Kada je odlazio bio je to miran, pitom kraj s radišnim ljudima koji su živjeli posve običnim životom. Sada kada se vratio, ali tek kao gost s mađarskom putovnicom, više ništa nije bilo isto: ni ljudi, ni zemlja, ni kuće, ni razgovor, čak ni ime rodnog sela u kojemu je od svih njegovih ostala samo majka.
Obitelj se rasula od Kanade do susjedne Mađarske ponavljajući gorku sudbinu mnogih istjeranih i iseljenih. A Sándor, gdje je završio? Iako je došao, zapravo, kao stranac mađarskih korijena, s jezikom koji je dobro poznavao i na kojem i danas isključivo piše, u Mađarskoj mu se dogodila sigurnost. Električarski alat gotovo mu nije ni trebao – stasao je kao pisac, zauvijek obilježen prošlošću izgona.
A koju je domovinu odabrao? Onu mađarsku koja ga je prihvatila, gdje je stvorio novi dom i koja mu je pružila sigurno utočište. Tek se u knjigama nastojao vratiti onim nostalgičnim arheološkim nalazima u sebi, svom rodnom selu, Vojvodini kakvu je poznavao, ljudima koje je volio, životu koji još postoji samo na krhkom papiru.
Kako je putnik Uliks stigao u Vukovar, jedna je od tema i zagonetki koje krije njegov najnoviji roman «Umrijeti kod Vukovara». Sve dok ne pronikne u enigmu velike književne avanture zvane Uliks, dotle neće ni njegov glavni junak umrijeti. Tako je eksperimentirajući jezikom i formom, nadvladavajući svakodnevnu banalnost življenja, a na tragu dokumentarne vukovarske epopeje, i Uliks stigao u Vukovar, ali i na Sa(n)jam knjige u Pulu koju je Joyce svojim boravkom u njoj uveo u svjetsku književnost.
Vodeći priču na nekoliko linija koje se međusobno prepleću, u romanu se pojavljuje Joci, jedini lik u romanu. On je legionar koji se vratio u svoj zavičaj, hrvatski nacionalni junak okićen mnoštvom odlikovanja, a i jedan je od glavnih organizatora obrane Vinkovaca.
To su tek neke odrednice ove zanimljive višeslojne priče, koja će u nakladi ArTrezora naći svoju čitalačku publiku u Hrvatskoj, baš kao i u Mađarskoj gdje je autor ovjenčan književnim odličjima.
I novi roman »Mramorna zemlja« živjet će ponovo od njegovih vojvođanskih uspomena, a obuhvatit će vrijeme od 1968. godine – kada je, kako kaže autor, propao posljednji pokušaj da svijet učinimo boljim – do kraja 80-ih, koje omeđuju njegovo življenje u zavičaju.
Branka Džebić
Saša Brnabić